Čačak / Lučani – A da li znate, šta su ćumurane? Njih su nekad pravili od blata, a kasnije od cigle. Zidaju ih majstori koji prave hlebne furune. Iako se širom Srbije sve ređe može videti dim iz ćumurana, postoje sela gde ih ima i preko stotinu.
Pored same Vučkovičke reke, nalazi se ćumurana Vasilija Lazića iz dragačevskog sela Vučkovica, koji kaže da ovaj posao nije ni malo lak, da se prenosi sa kolena na koleno, a da se on time bavi već duži niz godina.
„Ova tura ćumura je skoro gotova, za dan, dva, a naložio sam još pre osam dana. Ćumur iz moje ćumurane ide širom Srbije, uglavnom u Aranđelovac, Požegu, Užice i druga mesta, inače koristi se za roštilj, pekare i domaćinstva”, kaže Vasilije.Ovaj ćumurdžija iz Vučkovice kaže da posao i nije naporan, niti zahtevan, a čovek se vremenom i navikne. Inače uobičajeno je da se ćumurane obično grade pored reka i potoka.
„Namenski se ćumurane grade pored reka, uglavnom iz bezbednosnih razloga, zbog vetra, luftova, cirkulacije. Kada je u pitanju računica u ovom poslu, sve zavisi od godine do godine, ali je važno da se radi. Svakako mora da se radi i oprezno ovaj posao, ja recimo po tri puta dnevno obilazim ćumuranu, otvaram poklopac, proveravam drva. Moram da propratim luftove za slučaj da ima žara”, pojasnio je on.
foto: 4N Studio
On je istakao da se koriste bukova drva, jer kako tvrdi bukva je najbolja za ćumur, posebno jer je to čisto i dobro drvo od koga se dobija krupan i kvalitetan ćumur.
„Ako ćumur pukne u slučaju da ga pipnete, on je završio, a što se tiče ćumurane koje su pravljene od stare pečene cigle, znači, kada je cigla vruća ćumurana još radi,a kada počne da se hladi, tad je već vreme da se ćumur vadi. Nakon pet do šest dana hlađenja, ćumur se kupi u džakove”, zaključio je Vasilije ćumurdžija iz Vučkovice.
U svakom slučaju iako su ruke garave, ipak je ovo posao čistog obraza i čisto zarađenog novca, dakle poštenjem.
GZS/Reporter